Prilikom prijavljivanja na edukativni program Compass razmišljala sam o biznis svetu i da li ću se uklopiti? Da li u svetu biznisa ima mesta za antropologa? Šta je ono čime mogu da doprinesem u budućem poslu? Ono što je bila moja ideja vodilja u toku čitavog programa jeste da odabir budućeg zanimanja umnogome zavisi od vašeg ugla gledanja na tržište rada. Kompas je na kraju pokazao pravi put!
Studije antropologije pokazale su mi način na koji su se razvijala i na koji se razvijaju ljudska društva i kako različite društvene promene utiču na ljudski život.
Iako na prvi pogled izgleda kao da antropologija nema veze sa biznisom volela bih da vam prikažem da ta veza postoji!
Naime, antropologija je naučna disciplina koja se bavi proučavanjem ljudskog života u svim delovima sveta i svim segmentima kulture. U toku studiranja i različitih volontiranja razvila sam „meke“ veštine.
Složila bih se sa Sajmonom Sinekom da te veštine nisu meke, zbog prizvuka koje značenje metafore nosi u sebi, već da su „ljudske“.
Ove veštine satkane su u novim konceptima poslovanja koji ne zanemaruju pojedinaca u poslu već se uočava razumevanje da ono što čini zadovoljnu i ispunjenu osobu jeste povezanost njenih ličnih afiniteta i posla koji obavlja.
Ovo stanovište zauzima i Delta Holding čijim zaposlenima je knjiga veliki prijatelj. Kao samoproklamovani knjiški moljac, prilikom predavanja i u toku mentorstva, zapisivala sam preporuke za čitanje i dalje usavršavanje. Ono što je neminovno u ovoj kompaniji jeste da je ZNANJE krilatica kojom se svi zaposleni vode.
O Kompasu
Program je podeljen na više segmenata. Predavanja, radionice i praktičan rad koji je kasnije usledio imali su za cilj da nas upoznaju sa svim segmentima biznisa.
U želji da nam približe delatnost firme obilazili smo fabričke pogone, kancelarije i izložbene prostore. Tokom obilazaka ohrabrivani smo da postavljamo pitanja koja su se ticala procesa proizvodnje kao i problema koji se mogu javiti u radu.
Predavanja su držali zaposleni Delta Holdinga koji su nam prenosili svoja svakodnevna iskustva.
Ono što nisam očekivala i što mi je razbilo stereotipe o poslovanju jeste procenat mladih ljudi koji se nalazi na rukovodećim pozicijama u kompaniji. Mentori na mini projektu bile su nam koleginice i kolege koje su samo par godina stariji od nas. U toku izrade projekata susrela sam se sa kolegama koji dolaze sa različitih fakulteta i koji su doprinosili da na različite načine sagledamo jedan isti problem.
Ono što je zajedničko biznisu i antropologiji jeste priča – vodilja uspeha i poraza, kako pojedinca tako i društva.
Lideri trebaju da pričaju dobre piče i da razumeju da one konstruišu naše viđenje sveta. Priče mogu da nas ograniče ili da nam prikažu neograničeni potencijal ideja koje se uspešno mogu realizovati. Potrebno je verovati idejama i organizovati ih kako bi mogli predano da radimo na njima.
Do ovog iskustva, zaposlenje u biznis sektoru posmatrala sam kao set veština i stečenog znanja koje mogu da primenim, ali koje nije usko vezano za naše lične osobine.
Međutim, iskustvo mi je pokazalo da osluškivanje naše ličnosti i slušanje konstruktivne kritike može da nam pomogne da pažljivije analiziramo i odredimo svoje aspiracije i ciljeve. Shvatila sam da razvojni put u svakom biznisu čini niz padova koji su neminovni jer se na greškama najbolje uči. Poznata je ona stara izreka koja kaže da „ko radi taj i greši“. A grešili smo. 🙂
