Mnogo me nerviraju preduzetničke ušećerene pričice. Kao neko ko je strastveni čitalac, pod ruku su mi dolazile razne knjige, pa su se tako našle i one sa biznis temama, preduzetničkim receptima kako zajahati raketu uspeha i vinuti se u nebesa slave, love i moći. Dugo nisam umela tačno da objasnim zašto mi ta literatura ne prija, osim argumenta da u tim darežljivim savetima mora da mnogo toga ne štima, kada ih je toliko ljudi pročitalo, a nebo i dalje ostalo vedro bez otiska mlaznog motora preduzetničkog uspeha.
Onda sam naletela na knjigu Misliti brzo i sporo, autora Danijela Kanemana, jednog od vodećih savremenih mislilaca i psihologa, koji kaže –
Priče o usponima i padovima kompanija gađaju pravu žicu kod čitalaca, nudeći im ono što ljudski um traži: jednostavnu poruku o uzvinuću i posrnuću u kojoj se utvrđuju jasni uzroci, a zanemaruje determinišući udeo sreće i neizbežnost regresije. Ove priče podstiču i održavaju zabludu o razumevanju, deleći lekcije bez trajne vrednosti čitaocima više nego željnim da u njih poveruju.
(da je ovo video intervju, sada bi uletela ona muzika prosvetljenja, dugi sporan A, razilaženje oblaka, ponovno rađanje svetlosti)
Po kalupu
Sve te knjige o preduzetništvu imaju taj zajednički storytelling – mudri preduzetnik ima brilijantnu ideju kojom će promeniti svet, okuplja tim izvanrednih ljudi, kreiraju nepobedivu biznis strategiju, a vi sad dalje sami završite pričicu.
Odmah mi je bilo jasno šta je to što me godinama odbija od te tzv. biznis literature – kalup po kome su pisane, ta narativna zabluda koja namerno koketira sa ljudskom potrebom za utešnom porukom.
Umetnost pobede? Ma, važi
Onda sam dobila preporuku da pročitam knjigu tvorca brenda Najki, Fila Najta “Umetnost pobede” (eng verzija Shoe dog). Rečnikom već pomenutog gospodina Kanemana, Sistem 1 u mozgu, zadužen za intuiciju, koji omogućava da u deliću sekunde donosimo procene i odluke, odlučno je prevrnuo očima i snishodljivo rekao – ma, važi.
Sreća što svi imamo i Sistem 2, koji je zadužen za racionalno razmišljanje, pa je rekao – Tanja, ti voliš da čitaš, preporuku ti je dala osoba koju izuzetno ceniš, saberi se.
I tako se knjiga našla u mojim rukama.
Umetnost pobede su memoari tvorca ovog planetarno popularnog brenda. Ukoliko niste ljubitelj ove prozne forme (a čak i brenda), savetujem vam da knjizi ipak date šansu jer je Fil Najt odličan narator!
Ne dajte da vas prevari naslov, bar onako kako je mene – pretenciozno mi je zvučao. Nakon što sam pročitala knjigu, uverenija sam u to koliko joj više leži originalni “Shoe dog”. Iza ovog slenga kriju se ljudi, veterani, koji su svoj život posvetili industriji obuće. Upravo tu atmosferu posvećenosti ideji pronaći ćete na stranicama ove knjige.
Ova knjiga je drugačija
Fil Najt je brutalno iskren u svojim memoarima i to je ono što mi se posebno dopalo. Ovde nećete naići na ušećerenu priču brzog i eksponencijalnog rasta kompanije i dostizanje uspeha preko noći. Fil iskreno predstavlja skromne početke svoje, kako je on naziva, „Lude ideje“. Od odrastanja u Oregonu, preko fakultetskih dana, zatim putovanja po svetu, prvih biznis koraka, razvijanja ideje, borbe sa bankama, Japancima, konkurencijom, Vladom SAD-a, sprovešće vas kroz čitav ciklus stvaranja brenda ali prikazaće i na koji način je to uticalo na njegov privatni život. Iznenadiće vas introvertnošću i stidljivošću, suprotnim osobinama od onih koje se pripisuju preduzetnicima.
Posebno naglašavam tu iskrenost – on se nije probudio jednog dana shvativši da je ime Najki genijalno, naprotiv, on otvoreno govori o tome da su ga za prihvatanje tog imena nagovorili najbliži zaposleni. Čak ni čuveni „swoosh“ ga nije odmah oduvao. Sve vreme akcenat će stavljati na timski duh i koliko mu je to davalo podstreka i energije da se bori sa svim izazovima. A koliko je interesantan tim koji je okupio, tek će vas to ostaviti bez daha.
Iako mu namera nije da direktno deli nekakve lekcije, kao u većini knjiga čiji su autori preduzetnici, neminovno ćete izvući brojne pouke iz priče o nastanku jednog brenda. Takođe, podsetiće vas da su upornost, dobar tim, vera u ideju potrebni, ali
Sreća igra važnu ulogu. Da, želim javno da istaknem važnost sreće. Sportistima se posreći, pesnicima, poslovnim ljudima. Trud i marljivost od presudnog su značaja, dobar tim je suštinski važan, pamet i odlučnost su neporocenjivi, ali sreća može da odluči o ishodu.
Znate kako kažu, Nomen est omen – Ime je sudbina. Možda je upravo odabir ove antičke boginje za ime brenda, (pred)odredilo njegovu sudbinu – da u gotovo svakom kutku sveta, deo njenih krila bude sinonim pokretačke energije.

Tanja Vasojević
Menadžer komunikacija
Sektor za korporativne komunikacije
Aleksandra B.
April 14, 2020S obzirom na to da je opštepoznata uspešnost ove kompanije, čitajući ovu knjigu jedva sam iščekivala momenat kada oni „zajaše“ tu raketu koja ih lansira ka uspehu, iako mi se do samog kraja činilo kao da im nije bilo suđeno da uspeju.
Na mene je najveći utisak u ovoj knjizi ostavio momenat kada posle svih muka, neizvesnosti i neprespavanih noći konačno uspeju, a on posle toliko godina sumira svoje utiske i jedino zbog čega se kaje je – „što ne mogu sve da uradim još jednom“.
Verujem da se preduzetnički duh veoma uspešnih ljudi ogleda upravo u ovakvom stavu i da pored velike želje za uspehom imaju i avanturistički duh i veću tendenciju ka preuzimanju rizika. Možda baš zbog toga knjige uspešnih preduzetnika na neki način liče jedna na drugu? 😊
Admin
April 14, 2020Draga Aleksadra,
Odlično zapažanje, zaista kroz celu knjigu autor uspeva da nas “prevari” i nametne nam utisak nelagode, kao da brend neće uspeti, kao da sve klizi ka sigurnoj propasti, iako smo svesni realnosti. 🙂