„Svi smo imali jednog takvog nastavnika, ko je imao dva, taj je već sada uspeo u životu; kada on drži čas, niko se nije bockao olovkama ni igrao iks-oks. Pravi prosvetar govori tiho, ponekad blago ukori onog najtalentovanijeg među nama, čisto da se ne uobrazi, potapše po ramenu pčelice iz prve klupe, a onda dođe do odeljenskog autsajdera i kaže mu da veruje u njega“.